Friday, February 14, 2014

STOMACH ISSUES



 
(tracks from the soundtrack listed below)


Duboko ispod, tačnije, samo nekoliko metara ispod površine, ali kako je dubina jedna veoma osetljiva kategorija, čitava slika se čini kao nešto što je duboko - ispod svih ostalih dešavanja, u ravni sa žilama koje se prepliću sa korenjem grada, tamo gde govna tutnjaju u svom prazničnom raspoloženju u jednom tumbajućem ali ritmičnom karavanskom koraku... cela banda je tu: govna svih svetih, svih slava, uskrsa, božića i događaja koji su se izređali na dupetima ovog grada. Posna, mekana i šarenija govna, pijana govna, crne hemijske sraćke koje ti uteraju strah u kosti ako se usudiš da pogledaš za sobom pre povlačenja vode, tvrdi komadi koji su se namučili dok se nisu oslobodili creva i bućnuli pravo dole, u mračnu reku ostatka života.



            Na površini ništa nije drugačije.



         U vazduhu se oseća gotovo ista stvar, samo za nijansu slobodnija, pliva negde na metar iznad površine, i nema taj odurni zadah olovne cevi. Što opet, ne znači da nema gotovo nevidljivih čestica metala izmešanih sa pepelom u tom letu.



             Veliki sivi, crn i smeđ oblak se vratio. 

      Vrhovi zgrada izvlače se iz te izmešane mase, kao davljenici posle veličanstvenog potopa.



           U morsko bolećivom pogledu, može se učiniti da zgrade uranjaju i izranjaju, umačući svoje narandžaste prozore u otrovnu atmosferu ispod. Naglo umivanje smrdljivom penom, pa opet na osmatrački zadatak.



            Hotel je zauzeo posebno mesto u toj gužvi, visina mu je obezbedila gotovo svetionički položaj, neonska reklama na vrhu baca prigušeno krvav sjaj na oblake ispod i svojim preostalim slovima definiše atmosferu. Od reči hotel, slova O i T su mrtvački zaćutala, ugasila se bez onih poslednjih električnih trzaja i neonskog zujanja, koje se svakako na toj visini ne bi ni čulo, pa svako ko bi se zanimao za tako nešto, može da prokomentaše da bi preostalim H, E i L falilo samo još jedno L, pa da slika bude potpuna. 

    Blokovi zgrada, kao ostrva, ruševine pojedinačnih civilizacija, izranjaju iz magle. 

          I svaka na svoj način govori o jednom budućem vremenu koje se istrošilo, i ostalo samo kao probušen, izduvani gumeni most na putu progresa, podsetnik kako stvari u glavi izgledaju mnogo bolje i stvarnije nego kad se zaista dogode, ili samo započnu... Krajolik koji je sastavljen od polovičnih snova i nedosanjane nade u tehnološki napredak izgleda kao loše branjeno utvrđenje zatrpano đubretom, poplavljeno umornim, namrštenim ljudima koji kao da imaju za broj manju kožu od skeleta, i pokušavaju da je razmrdaju grčevitim potezima kojima izranjaju iz magle. Atmosfera podseća na tek završenu bitku, i svako od učesnika u slici izgleda kao da se krišom, kao da još nije siguran da je frka prošla, pojavljuje na njoj.

. . . 


tracklist:

black lung- unconvincing simulations of happines pt. 3
black lung - beenan order
black lung - ...and yet i must scream
xingu hill - the conquistador closed his eyes
xingu hill - texas prayer machines
scorn - night tide (scanner - flaneur electronique mix)
dead hollywood stars - dreamlands burning
frz & blue baboon & stereo expandeum club - slalome

No comments:

Post a Comment