Friday, February 14, 2014

STOMACH ISSUES



 
(tracks from the soundtrack listed below)


Duboko ispod, tačnije, samo nekoliko metara ispod površine, ali kako je dubina jedna veoma osetljiva kategorija, čitava slika se čini kao nešto što je duboko - ispod svih ostalih dešavanja, u ravni sa žilama koje se prepliću sa korenjem grada, tamo gde govna tutnjaju u svom prazničnom raspoloženju u jednom tumbajućem ali ritmičnom karavanskom koraku... cela banda je tu: govna svih svetih, svih slava, uskrsa, božića i događaja koji su se izređali na dupetima ovog grada. Posna, mekana i šarenija govna, pijana govna, crne hemijske sraćke koje ti uteraju strah u kosti ako se usudiš da pogledaš za sobom pre povlačenja vode, tvrdi komadi koji su se namučili dok se nisu oslobodili creva i bućnuli pravo dole, u mračnu reku ostatka života.



            Na površini ništa nije drugačije.



         U vazduhu se oseća gotovo ista stvar, samo za nijansu slobodnija, pliva negde na metar iznad površine, i nema taj odurni zadah olovne cevi. Što opet, ne znači da nema gotovo nevidljivih čestica metala izmešanih sa pepelom u tom letu.



             Veliki sivi, crn i smeđ oblak se vratio. 

      Vrhovi zgrada izvlače se iz te izmešane mase, kao davljenici posle veličanstvenog potopa.



           U morsko bolećivom pogledu, može se učiniti da zgrade uranjaju i izranjaju, umačući svoje narandžaste prozore u otrovnu atmosferu ispod. Naglo umivanje smrdljivom penom, pa opet na osmatrački zadatak.



            Hotel je zauzeo posebno mesto u toj gužvi, visina mu je obezbedila gotovo svetionički položaj, neonska reklama na vrhu baca prigušeno krvav sjaj na oblake ispod i svojim preostalim slovima definiše atmosferu. Od reči hotel, slova O i T su mrtvački zaćutala, ugasila se bez onih poslednjih električnih trzaja i neonskog zujanja, koje se svakako na toj visini ne bi ni čulo, pa svako ko bi se zanimao za tako nešto, može da prokomentaše da bi preostalim H, E i L falilo samo još jedno L, pa da slika bude potpuna. 

    Blokovi zgrada, kao ostrva, ruševine pojedinačnih civilizacija, izranjaju iz magle. 

          I svaka na svoj način govori o jednom budućem vremenu koje se istrošilo, i ostalo samo kao probušen, izduvani gumeni most na putu progresa, podsetnik kako stvari u glavi izgledaju mnogo bolje i stvarnije nego kad se zaista dogode, ili samo započnu... Krajolik koji je sastavljen od polovičnih snova i nedosanjane nade u tehnološki napredak izgleda kao loše branjeno utvrđenje zatrpano đubretom, poplavljeno umornim, namrštenim ljudima koji kao da imaju za broj manju kožu od skeleta, i pokušavaju da je razmrdaju grčevitim potezima kojima izranjaju iz magle. Atmosfera podseća na tek završenu bitku, i svako od učesnika u slici izgleda kao da se krišom, kao da još nije siguran da je frka prošla, pojavljuje na njoj.

. . . 


tracklist:

black lung- unconvincing simulations of happines pt. 3
black lung - beenan order
black lung - ...and yet i must scream
xingu hill - the conquistador closed his eyes
xingu hill - texas prayer machines
scorn - night tide (scanner - flaneur electronique mix)
dead hollywood stars - dreamlands burning
frz & blue baboon & stereo expandeum club - slalome

Friday, February 7, 2014

little into your and pieces

     by Vladislava Savić




Make everybody leave to think outside of the box, and then sneak back into the box and reset the rules… Wear a nice suit, maybe even comb your hair to the side, put on cologne… and knock on the office door, and when they let you inside… blow yourself up, into million and million little pieces, which will freeze in the moment to build one new shiny universe.


. . .


Tuesday, February 4, 2014

05. 02. 1914. - 05. 02. 2014.



by Marina Veselinović



In the mention of 

Mr. William S. Burroughs' 100th birthday, 

Undergrad is preparing a little edition by the title 

 

  Your hand and your eyes know a lot more about 

shooting than you do. Just learn to stand out of their way...

 

This edition will feature works of the different artists from around the world, and its going to be finished during the course of next month.


On this blog, we will preview some of the material from the edition, and give information about the coming out of the book.




 
              

         


 Found wanted poster in the shed, realizing they have painted me like a damn redneck cowboy on it, and it made me mad for a second. If I wasn’t supposed to keep it quiet in the hideout I would use my own poster for a target practice...
            And then, without any sign within or around, even thought I was prepared for all kind of stuff, all cautious as a cat, I was surprised… a river of tears just started to pour out of my eyes… to spill down my face, and air in my lung started easing out as a quiet sobbing, but very soon it turned into a real, untamed cry, that I had to choke with my palms over my mouth. I lost all control, sitting there and watching at badly drawn poster of myself, crying as a baby. With no idea what got me… and no shame, no control… some gunman I am.
           
          “This all resembles Naked lunch… you know?” 
I heard down the stairways in the dark, and even though I didn’t know anyone of the people going down, except her, I could pinpoint that exclamation to this blond bearded guy, 
“I mean, bugs and stuff… right?”


...